Bilten
Sa korica biltena može se vidjeti kojim aktivnostima se bavi “Česka beseda” Banjaluke.
Vidljivo je da je već 11. godina izlaženja biltena pod nazivom “Banjalučki krajani”. Bilten ima informativni sadržaj i redovno obavještava članstvo i javnost Banjaluke o svom radu, i o svim potrebnim obavještenjima za članstvo, ali i druge.
Kako je navedeno, “Česka beseda” Banjaluka, članstvo informiše preko vlastitog biltena i raznih medija o svojoj aktivnosti. Evo korica nekoliko prošlih brojeva biltena, uz napomenu da izlazak ovisi o obezbjeđenim sredstvima, a aktivnosti ima toliko da bi,kao u “boljim vremenima,”bio dvomjesečni.
Dragi moji sugradjani, poznanici, kolege i prijatelji,
Procitao sam vas casopis „Informator“, broj 13, na Internetu i bas sam se osvjezio i nadisao zadovoljstvom lijepog sjecanja na vrijeme od prije 40 godina (uh zar je toliko godina proslo?), jer sam u vasem drustvu prepoznao mnogo svojih poznanika, prijatelja i kolega. Sjetio sam se jednog od tada mojih cestih boravka u CSSR-u gdje smo mi, kosarkasi banjaluckog „Borca“ isli na turneje i odigravanje prijateljskih utakmica. Bile su to godine 1966, 1967, 1968, 1969, a onda je sve prestalo (poslije zemljotresa u Banjaluci). Jednom prilikom tamo nam je jedan domacin ispricao vic koji sam ja do danas zapamtio i zelio bih da ga i vama prepricam, a odnosi se na to kakav je koji narod. Pricali smo za zajednickom vecerom u „Dobrom vojaku Svejku“, na Vltavi, u Pragu, o tome kakvi su koji narodi, pa je tako dosao red i na to kavi narod su Cesi. I jedan domacin (a bio je slucajno Slovak) o Cesima isprica ovo: „Kako su Cesi ponosan i pomalo hvalisav narod, i zele da svugdje isticu da su bolji, jaci, pametniji, itd. narod (ovo nisu moje rijeci) i prilikom pristajanja spanca Kolumba brodovima uz obale Amerike (tada njemu nepoznate zemlje), Spanci su primjetili da im sa obale neki ljudi masu i nesto govore-vicu, ali nisu dobro culi niti razumjeli. Kada se posada brodova primakla dovoljno blize obali cuju kako ovi sa obale vicu „Pan Kolombo, pan Kolombo, my smo uz taky tady“! (G. Kolombo, g. Kolombo, pa mi smo vec tu!). Izvinjavam se ako nisam ispravno napisao ovo sto su ljudi sa obale vikali, ali ovaj vic sam ispricao pred ambasadorom Ceske u Hrvatskoj i pred grupom akademika i naucnih radnika i umjetnika, u Zagrebu, 2002. godine, i najvise se, i od srca, ovom vicu nasmijao bas gospodin ambasador Ceske.
Puno vas pozdravljam. Vas odani prijatelj i simpatizer,
Prof. dr Lazo Roljic